beats by dre cheap

ja...

[b]...gledam balasevica veceras, a nisam odavno. Budi to u meni neko sjecanje..ne samo na njega, i na onaj 02. septembar..i na one suze i radost, nego... i na one dane kad sam pisala slusajuci bas njega. Mogla sam da pisem, nikad nista pametno ni korisno, al' uvijek ponesto. Ispunjavala sam sebi dane, a to je ispunjavalo mene. Imala sam crnu podlogu i na njoj siva slova...moja su to slova bila. Moje misli, tamne i mracne, povjerene posebnom prijatelju, vama. Mogla sam sta sam htjela. Imala sam pravo pisati sta hocu, i kako hocu, ponasati se onako kako meni odgovara, a zabranjena tema nije postojala... Vi ste znali sve. Znali ste sve i svakoga, osim mene. Mene rijetko ko zna.. Znam, sretna sam bila tada. Sretna sam i danas, samo..razlicite su te srece. Moram nekako da ih spojim u jedno, da upotpunim cijeli dozivljaj. Sve 'crno' pisala sam ovdje,..cekala komentare, i osjecala se smireno. Znala sam da me razumije neko, jer neko umije da cita...i cita... Blog negativne energije, ne one koja bjesni, nego one koja ubija, bio je ovo. A zivot je bio normalan, malo manje siv i sumoran, malo vise vedar...u te ljetne dane. I uvijek, i iznova, ja sam se osjecala lijepo nakon par napisanih rijeci. Pisanje je postajalo svakodnevnica. Ja sam postajala ovisnica. I u zivotu mi je sve iz krajnosti u krajnost, bas kao i to ... Danas je nesto drugo. Sretna sam, al' na neki drugi nacin... u meni je neka promjena, koju ne zelim. Ne mogu ja bez pisanja. Ne mogu ja da u sebi tugujem, placem, i ubijam se, a vama to ne govorim. Ne mogu sama, a druge oko mene ne zamaram. I nikad nisam... Drugo sam ja, a drugo je 'dno' u meni. Blog. Rece mi danas, na kafi, nas Machic, kako ne moze da poveze mene, nasmijanu i vedru, sa blogom. I mnogi nisu mogli...sama ne mogu... i ponovih samo, jos jednom, [i]'blog je blog, a zivot je zivot[/i]'... I ja jesam vesela...ima zivota u meni,..i srece..samo, nesto mi fali. Osjecam da mi fali.. Treba mi podrska, razumijevanje... osmijeh drugih... Trebate mi vi... I nadam se da cu se uspjeti vratiti pisanju...toplo se nadam. Osjecam potrebu za tim, jaku..iako, nece vise biti isto... Ljudi koji su mi pozeljeli dobrodoslicu, otisli su...Ljudi koji su dugo bili samnom, nema ih... A ja..ja nemam onu istu slobodu kao prije. Ne mogu da pricam. Neki dragi ljudi znaju za ovo. I ozbiljno ce shvatiti moje rijeci...i strah me,... Nadam se samo da ce tek ponekad, poneka rijec biti kao prije... [i]..o zagrli me sad, jako, najbolje sto znas, i nemoj crnoj ptici da me das... ma ne, ne brini, proci ce za tren, ja sam samo malo lud i zaljubljen....[/i][/b]

..u mojim ocima...
http://annefrank.blogger.ba
02/05/2006 22:19