beats by dre cheap

Zar i ti, proljece moje...

[b]I uvijek, u ovim trenucima samoce, u tisini, zelim da pisem. Zelim da sve sto lezi duboko u meni, iznesem pred [i]njega[/i]. I nikoga vise. ...duboko udahnuh. Trazim onu nit, koja ce se protezati kroz cijeli sadrzaj. Trazim onu rijec kojom trebam da pocnem. Uzalud. Ni misli vise nisu sto su nekad bile. Nisu vise tako jasne. Zapravo, jesu jasne, al' nisu i lahke. Na svakoj je tezina pritiska razmisljanja, i ljepota ljubavi ove. Teske su, a oblijecu me tako lahko, cim im se predam... Pa ja [i]volim[/i],.. zar je i to moguce. Sta se ovo dogodi, pa me ovakva sreca snadje... A toliko sam je trazila... Ustajem sa stolice, uzalud gubiti vrijeme, nema smisla. Odlazim do prozora,...gledam... I opet je oblacno, i opet kao da se more kise sprema. I svuda okolo je magla. Dushu mi obavija. Zelim nesto. Zelim puno toga, al' ne mogu. Stvarnost je tako okrutna, i siva..bas kao i ovaj 'proljetni' dan, u martu. Hladni su. Nije ih briga sto cu da se sledim, bez Jedinog zagrljaja; sto cu da placem, opet, bespomocno. Al' nije ni mene briga sto je moja masta uvijek jaca, u tome... Zatvaram prozor, koji sam otvorila u nekom neznanju, i okrecem se. On sjedi na crnom lezaju. Crnom, izabranom mojim okom. Sreca pa postoje neke zute tackice po njemu, pa i nije sve tako mracno. Sjedam do njega, pazljivo. Pruza mi svoju ruku... Oh, tako je topla i mila. Njezna... U misli mi dodje ono sjecanje, sad vec davno, na citat iz [i]Dervisa[/i], o rukama. I bas, zar se moze toliko toga napisati o dvjema tako zamisljenim, a tako stvarnim 'stvorenjima'. Nisam shvatala tada, al' zato shvatam sada. I sve mi je bas jasno, dok pokusavam uhvatiti njegov pogled. Pokusavam smiriti ovo ludo srce, koje me uznemirava u grudima. Srce, koje me usreci. [i]Njegovo i moje[/i].. Oh... samo da ga zagrlim, prije nego sto se probudim..molim te, Boze...[/b]

..u mojim ocima...
http://annefrank.blogger.ba
21/03/2006 13:45