..u mojim ocima...

...moj je zivot igra bez granica, umorna prica, trganje stranica na kojim nista ne pise... moj je zivot vjecito padanje, kad zbrojim poraze nista ne ostane,...samo jos vucem navike, i sve na tome ostane...


24.01.2007.

sutra...

...

Neka jaca sila vlada mojim zivotom, jos jednom... Skoro da sam bila i zaboravila kakav je osjecaj nemoci, i slabosti...

ljudi oko mene u bijelom...komentari i savjeti...jos jedan poraz, slusajuci nekog drugog... jos jedna cinjenica koja me vrijedja...rodjena takva, ostala takva...stanje se nije promijenilo, a trebalo je...a mislila sam da jeste... nisam mogla zadrzati suze, na hodniku, koji je podsjecao na sve vise nego na zivot... ljudi dolaze, odlaze...jedni se smiju, drugi placu... treci opet samo tuguju...

I sutra se sve nastavlja...hodnici, dugi, bez kraja...ostri pogledi obucenih u bijelo... vrata, jedna, druga, treca...Ne volim kad vode racuna o meni...ne volim kad me paze,...kad me zovu...kad me tjese...Nije mene strah zivota...pretrpila sam dosta toga...al strah me boli...i samo boli...i sazaljenja. Jadno se osjecam, kad vidim tudje ruke pomoci na sebi... voljela bih da sve mogu sama...voljela bih da imam malo vise godina u njihovim ocima...

Moram sebe da ubjedjujem da mi ne treba...ni ta poruka, ni ta rijec...jer mu nije stalo do mene... a mislila sam mu napisati sve, misleci da ce mu nesto znaciti... mislila sam da mozemo ostati....ne vjerujem da mozemo... vjerujem sebi, i osjecaj me ne vara... ne znam samo gdje sam pogrijesila...

..a kisa pada...i sve je sivo oko mene...

..u mojim ocima...


I nikad dosta...
Za svoj cheif, uvijek nadjem onu jednu gvozdenu, i pustim neku pjesmu u jukeboxu.. Al' obicno jedna vuce drugu, i trecu, i ja se predajem. Lahko se prepustim tom glasu, i vec se osjecam izgubljenom, kako lutam u nekom svijetu, vec negdje vidjenom, i uvijek istom. Posebnom.
I malo je reci da me uhvati strah u tom trenu. Sjaj tih svijeca, tih zvijezda, koje bljeste na nebu bacaju sjenu na moj grad, kad ostanem sama.
Samo jedna pjesma...
Lice mi se orosi kapljicama koje posipaju vece, carobno i tiho. I ja Zaplacem u kutku svoje sobe, toliko da umirim zelju u sebi, i pokazem da shvatam te rijeci, i dokazem da jos ne znam sta je zivot...

Nesto sasvim licno...:
Svirajte mi...
jesen stize, dunjo moja...
Tišina onog jednog...
02. devetog
Posjete njemu,..a bice ih jos:
Srajevo I, II
Teme, jos uvijek na snazi:
Casni sude I, II
Moj drugi dom:
Blog
Dva svijeta:
Ona i ja


BROJAČ POSJETA
55163

Powered by Blogger.ba