pise mi se… da,… jako mi se pise, i to bas sad. Kako sam sebicna.. srecu cuvam samo za sebe… i uvijek mislim samo na sebe. Drugi me naucili, ali losim lekcijama, a posljedice se odrazavaju na meni…
I.. sad sam opet tu, kad mi neko treba. Puno toga bih rekla, al’ ne znam kako. Odjednom, sve rijeci koje su mi prije bile tako poznate, sad su u magli. Gube mi se iz vida. A ja, pokusavam da ih uhvatim. Bezuspjesno, cini se. Sve je nepoznato ovdje… Sloboda je nestala. Osjecam se strancem. Strancem, u noci, kada bih obicno i dolazila na ovo mjesto. Kada bih trazila nekoga, i nasla puno toga.
Ne umijem vise ni to. Sta se to dogadja…
Ne umijem jos mnoge stvari… I sve stoji, nepomicno. Ni da mrdnem prstom.
Ima veze, da. Tonem. Gubim se bas u ovakvim trenucima..i.. hoce se ikad promjeniti neke stvari… hoce ikada doci neko ko.. koga necu vuci sa sobom.
Zar ne mogu sama…
Zar ja ne zelim sama ?
oh…tako mi treba to rame… i sada, i uvijek…

mawaa
sloven sam, belac, slobodni strelac,...za svaki slucaj, jos uvek samo svoja...

19 komentara

Komentariši