..u mojim ocima...

...moj je zivot igra bez granica, umorna prica, trganje stranica na kojim nista ne pise... moj je zivot vjecito padanje, kad zbrojim poraze nista ne ostane,...samo jos vucem navike, i sve na tome ostane...


02.10.2006.

tu sam...

 

Sjedam opet na staro mjesto, otvaram program u kojem sam prije pisala svoje stvari, i mailove jednoj osobi, i sad pisem, opet, al vama. Falili ste mi, al bila sam sebicna.

Bila sam sretna i nisam zeljela to dijeliti s vama, niti bilo s kim. Bilo me strah da cete me osuditi, bilo me strah komentara, i misljenja drugih osoba.

Bilo me strah istine, koju sam potiskivala u sebi. Znala sam da nisam bila u pravu, po ko zna koji put, al nisam zeljela to priznati. Jer, bila sam sretna.

...

I sad sam tu, s vama. Na dnu, spremna da krenem iz pocetka. Primorana.

Sve se okrenulo na pogresnu stranu, krenulo u pogresnom smjeru, i zavrsilo se tu. A ja ostala, sama, uplakana, povrijedjena. Ponizena.

Lice s naslovnice, izgubilo se.

...

Dani mi prolaze u sjecanju, u jadnom osjecanju, i ravnoduznosti prema sebi.

I sta uciniti, pitam se.

Jedino izvjesno je taj odlazak u drugi grad, o kojem sam puno puta pisala.

Grad, meni drag i lijep, al ipak ne moj dobrovoljni izbor.

Jedini izlaz, moguci.

I tamo me ceka sivilo, i lisce jesenje, i kise,...i neki novi zivot.

Pokusavam da se tome radujem, al tesko je savladati potistenost, tugu.

Tesko, bas...

...

Pozdravljam vas, eto.

Potrudicu se da vas vise ne ostavljam na ovako dugo vremena.

 

..u mojim ocima...


I nikad dosta...
Za svoj cheif, uvijek nadjem onu jednu gvozdenu, i pustim neku pjesmu u jukeboxu.. Al' obicno jedna vuce drugu, i trecu, i ja se predajem. Lahko se prepustim tom glasu, i vec se osjecam izgubljenom, kako lutam u nekom svijetu, vec negdje vidjenom, i uvijek istom. Posebnom.
I malo je reci da me uhvati strah u tom trenu. Sjaj tih svijeca, tih zvijezda, koje bljeste na nebu bacaju sjenu na moj grad, kad ostanem sama.
Samo jedna pjesma...
Lice mi se orosi kapljicama koje posipaju vece, carobno i tiho. I ja Zaplacem u kutku svoje sobe, toliko da umirim zelju u sebi, i pokazem da shvatam te rijeci, i dokazem da jos ne znam sta je zivot...

Nesto sasvim licno...:
Svirajte mi...
jesen stize, dunjo moja...
Tišina onog jednog...
02. devetog
Posjete njemu,..a bice ih jos:
Srajevo I, II
Teme, jos uvijek na snazi:
Casni sude I, II
Moj drugi dom:
Blog
Dva svijeta:
Ona i ja


BROJAČ POSJETA
55170

Powered by Blogger.ba