..u mojim ocima...

...moj je zivot igra bez granica, umorna prica, trganje stranica na kojim nista ne pise... moj je zivot vjecito padanje, kad zbrojim poraze nista ne ostane,...samo jos vucem navike, i sve na tome ostane...


16.06.2006.

sve je to prokleto, to nema nista sa tobom...

[b]

Mucim se, povracam, dok se suze slijevaju niz moje lice.
Treba mi neko da mi kapljice znoja skloni sa cela. Sama sam.
Muk i tisina, opet.

I gorih dana je bilo...i bilo ih je, uopce...
Prosli su...
sta se to sad dogodi... odvikla sam se i tih momenata, a
ne dugih dana...ne mogu se ponovo vratiti navici...
Navika...porok...hoce da me shishaju, kazu nisam normalna...
Jesam, jesam...

Gdje skrenuh, Boze...koji je ovo put, pa ga ne poznajem...
Zasto ga povedoh?
Sebicnost. Ljubomora. Il' strah od samoce.

Fale mi samo odgovori... Nek' sve ovo prodje,...
Samo mi da ostanemo...[/b]



..u mojim ocima...


I nikad dosta...
Za svoj cheif, uvijek nadjem onu jednu gvozdenu, i pustim neku pjesmu u jukeboxu.. Al' obicno jedna vuce drugu, i trecu, i ja se predajem. Lahko se prepustim tom glasu, i vec se osjecam izgubljenom, kako lutam u nekom svijetu, vec negdje vidjenom, i uvijek istom. Posebnom.
I malo je reci da me uhvati strah u tom trenu. Sjaj tih svijeca, tih zvijezda, koje bljeste na nebu bacaju sjenu na moj grad, kad ostanem sama.
Samo jedna pjesma...
Lice mi se orosi kapljicama koje posipaju vece, carobno i tiho. I ja Zaplacem u kutku svoje sobe, toliko da umirim zelju u sebi, i pokazem da shvatam te rijeci, i dokazem da jos ne znam sta je zivot...

Nesto sasvim licno...:
Svirajte mi...
jesen stize, dunjo moja...
Tišina onog jednog...
02. devetog
Posjete njemu,..a bice ih jos:
Srajevo I, II
Teme, jos uvijek na snazi:
Casni sude I, II
Moj drugi dom:
Blog
Dva svijeta:
Ona i ja


BROJAČ POSJETA
55170

Powered by Blogger.ba