..u mojim ocima...

...moj je zivot igra bez granica, umorna prica, trganje stranica na kojim nista ne pise... moj je zivot vjecito padanje, kad zbrojim poraze nista ne ostane,...samo jos vucem navike, i sve na tome ostane...


12.05.2006.

veceras...

[b]Vec odavno moje rijeci nisu pod ovim naslovom. A pisem ga samo onda kad padne mrak... nocima, kad i posljednji psi lutalice spavaju na ulici, il' nekom sokaku..ja ustajem...
Iznimka ce biti veceras...umor me stize...obruc se steze...
Izmamio me na prozor moje sobe, prvim mrakom, dok su jos zvijezde nesigurno treperile, i trazile svoj sjaj... Mjesec, tamno zut...Ispunjen. Trag koji ostavlja po vedrom nebu, neizbrisiv je. Odsjaj... Otkud ga na meni, samo se pitam. I otkud bas mene, kao posmatrac, ponovo...
Ne, nisam ga ovako znacajno pogledala vec dugo vremena... Jos od one vrele noci, kad ostadoh budna do jutra. Kad mu spazih svaku boru na licu, i svaku suzu niz lice..svaki tuzan pogled, meni upucen.
Sanjala sam... sanjala, i pisala. Nisam se budila, jer on je bio tu, svaku noc. I tuzan je bio, bez izuzetka. Plakala sam za njim... i...
Odoh sad na sjecanje...cemu, kad je on opet tu, veceras. I ja sam tu. Sretna i nemirna, u isto vrijeme...
Da, i tu je jos neko... Da l' je moguce da veceras ipak nisam sama... osjecam prisustvo necije...osjecam ono sto mi je falilo prosli put. Ispunjena sam...,i tako je jedinstveno i tako drago...
Mijenja se sve... mijenjam se ja...
Ili odrastam, ili samo godine prolaze, ne znam... Samo, zasto uvijek isti osjecaj kad je mjesec ispunjen. Zasto, Mjesechevi Prsti? ...[/b]

..u mojim ocima...


I nikad dosta...
Za svoj cheif, uvijek nadjem onu jednu gvozdenu, i pustim neku pjesmu u jukeboxu.. Al' obicno jedna vuce drugu, i trecu, i ja se predajem. Lahko se prepustim tom glasu, i vec se osjecam izgubljenom, kako lutam u nekom svijetu, vec negdje vidjenom, i uvijek istom. Posebnom.
I malo je reci da me uhvati strah u tom trenu. Sjaj tih svijeca, tih zvijezda, koje bljeste na nebu bacaju sjenu na moj grad, kad ostanem sama.
Samo jedna pjesma...
Lice mi se orosi kapljicama koje posipaju vece, carobno i tiho. I ja Zaplacem u kutku svoje sobe, toliko da umirim zelju u sebi, i pokazem da shvatam te rijeci, i dokazem da jos ne znam sta je zivot...

Nesto sasvim licno...:
Svirajte mi...
jesen stize, dunjo moja...
Tišina onog jednog...
02. devetog
Posjete njemu,..a bice ih jos:
Srajevo I, II
Teme, jos uvijek na snazi:
Casni sude I, II
Moj drugi dom:
Blog
Dva svijeta:
Ona i ja


BROJAČ POSJETA
55170

Powered by Blogger.ba