Vidio je sinoc…
..ostadoh sama, kao i uvijek u ta doba. Otvorenog prozora, u mraku. Iz gluhe noci cuo se jos samo lavez lutalica, i vidio odsjaj zvijezda na vedrom nebu. Pokusala sam docarati sliku koja mi se uvijek svidjala, al’ bez malo papira i jasnog pogleda na sve, ..nije moglo. Samo tanak sloj magle koji se nadvio nad svjetla grada, bio je pred ocima…
A ja sam sjedila…i pricala. Moj glas nije izlazio van zidova koji su me okruzivali,..a opet, Neko je sve cuo…
Iscekivala sam nesto…
…Hej Ti, zar ne vidis, prepala sam se. Prepala sam se tolike srece i svega ostalog. Znas, bilo je trenutaka srasnih i bolnih, nekada,.. pa su me sada i ti ljepsi preplasili…Mozda sve krene nabolje, napokon, pa se pomjerim s tacke na kojoj vec odavno stojim. Mozda.. Samo, ja nisam navikla na bezbriznost. Na ista bolje od ovoga. Javljaju se neke mogucnosti, neke opcije, a ja ne znam da biram. Ne znaju ni oni. Neko nam treba.
Neko mi treba, Boze… Ti znas sve… I uvijek si uz mene. Reci mi da je normalno ovo sto osjecam, po prvi put. Daj mi znak, a ja cu pustiti tu suzu, i otjerati ovaj strah. Samo mi pomozi. Ponekad osjecam teret, i opterecenje, bas zato sto postojim ‘ovakva’. Drugi su zeljeli da postojim, a Ti si zelio to ‘ovakva’.
I..sta mogu da ucinim… Promjeni me, bar malo..
Ti to mozes…a ja to zelim. Zajedno cemo, ha..
I jos nesto da znas…za ovim cesto imam potrebu, samo……………

Muk.
Utonula sam u san..a misao Mu nisam zavrsila…
Slike su pocele da igraju pred ocima.
Bili smo zajedno, nasmijani i sretni…
Dobar znak, i ne treba mi vise nista…….

mawaa
sloven sam, belac, slobodni strelac,...za svaki slucaj, jos uvek samo svoja...

15 komentara

Komentariši