..u mojim ocima...

...moj je zivot igra bez granica, umorna prica, trganje stranica na kojim nista ne pise... moj je zivot vjecito padanje, kad zbrojim poraze nista ne ostane,...samo jos vucem navike, i sve na tome ostane...


02.09.2005.

Casni sude, ja jos volim, ja jos sanjam pobjede...

[b]Bez ikakve navike za obaveze tog reda, bez ikakvog obzira i prema kome, zivim. I opet zivim.
Ne uklanja me s lica svijeta, ne pokazuje mi nalicje jos uvijek, valjda zadovoljavam uslove.
A ni tebi nije lose, mislim. Zajedno plutamo s istim govnima, a ne tonemo. Zaljuci: ista smo vrsta! Ne zanosi se puno.
-Otudjila si se..malo se proanaliziraj pa ces viditi..
-Klaustofobicna sam, a ovaj grad je sve manji... tijesno je sve..
-Pa sta s tim...
Zelis da budem drska i kulturno te posaljem nazad odakle si i dosla. Onda bi bilo gotovo i meni i tebi.
-Rekoh kako mi je lijepa frizura veceras...
Redovi su zbijeni, pa se ne umije procitati izmedju njih. Odmicem se, al' me zidovi stizu.
A zivimo isti zivot. I sve je isto. Sto je dao meni, dao je i tebi, i slicnim tebi. Ako mene nije ostetio, nije ni tebe, cak sta vise, na boljoj si nozi. Samo ne znam sta radis onda ovdje.
-svi se furate na isto...daj malo promjene, dosadni ste...
Zavlacim glavu u samo svoju torbu, malehnu crnu, i gledam, vagam i odmjeram, sama odlucujem. I ostali imaju torbe, sarene i vece, ali su nezadovoljni i nezadovoljeni.
-a da zavucem ruku, pa da vam pomognem..?
Malo im, pa bi da ćure u moju, pa bi da rove po mom svijetu. Stvari ko stvari, objekti ko objekti, a subjekti ko licne stvarcice. U mojoj torbici mozda ima i nesto pokvareno, pa se ruke zaprljaju; krv, prosuta voda, i prolivene suze.. fuj... Pocistit je ne mogu, jer moj zivot zivjeti nece. A rado bi, osjecam to. U svom se ne snalaze, a moj bi im tako lagan bio... Samo na tren da osjete slast pod ovom kozom, i svijet pred ovim ocima.. Tako lijepi svijet...
-jel' sav onaj pjesak od raspršenog kamena pada s istog brda i istog dola, jel' eho isti...
- ...
-jel' sve razbacane misli vode istom...
-,...

Zaboravila sam.. Pa On ne zna da prica..[/b]

..u mojim ocima...


I nikad dosta...
Za svoj cheif, uvijek nadjem onu jednu gvozdenu, i pustim neku pjesmu u jukeboxu.. Al' obicno jedna vuce drugu, i trecu, i ja se predajem. Lahko se prepustim tom glasu, i vec se osjecam izgubljenom, kako lutam u nekom svijetu, vec negdje vidjenom, i uvijek istom. Posebnom.
I malo je reci da me uhvati strah u tom trenu. Sjaj tih svijeca, tih zvijezda, koje bljeste na nebu bacaju sjenu na moj grad, kad ostanem sama.
Samo jedna pjesma...
Lice mi se orosi kapljicama koje posipaju vece, carobno i tiho. I ja Zaplacem u kutku svoje sobe, toliko da umirim zelju u sebi, i pokazem da shvatam te rijeci, i dokazem da jos ne znam sta je zivot...

Nesto sasvim licno...:
Svirajte mi...
jesen stize, dunjo moja...
Tišina onog jednog...
02. devetog
Posjete njemu,..a bice ih jos:
Srajevo I, II
Teme, jos uvijek na snazi:
Casni sude I, II
Moj drugi dom:
Blog
Dva svijeta:
Ona i ja


BROJAČ POSJETA
55157

Powered by Blogger.ba