..u mojim ocima...

...moj je zivot igra bez granica, umorna prica, trganje stranica na kojim nista ne pise... moj je zivot vjecito padanje, kad zbrojim poraze nista ne ostane,...samo jos vucem navike, i sve na tome ostane...


24.08.2005.

Njeno Velicanstvo !

[b]Dva zivota, dva razlicita svijeta. Dvije suprotnosti koje se ne privlace, al' koje opstaju zajedno, silom prilika. Ona i ja.
Ko se trazi, taj se i nadje.
Jedna prilagodljiva, druga tvrdoglavo netrpeljiva.
Rogovi u vreci uvijek se koprcaju, al' uvijek ih nekako i smirim, da bi drugi rekli "woooow", i upitali me ono standardno: "kako uspijes tako..?"
Tajni recept, zabranjeno voce. I cemu tvoje pitanje uopce, kad znas da odgovoriti necu... Ili hocu, al' neiskreno.
Ona ne da nista drugo. Al' nije sebicna. Iz nje teku rijeci, same od sebe, bez tacke, bez zareza. Teku i peku.
"Nebitno" kaze...

Dva kraja svijeta. Nebo i Zemlja.
Nebo za andjele, Zemlja za zvijeri. Za ubojice ovog svijeta, i najrazlicitije svireposti. Za zivot bez zivota, bez rijeci i trunke osmijeha. Za prilogodljivost vlastitoj nemoci i patnji. Za dokazivanje izdrzljivosti i istrajnosti, dok grana pod nogama krcka. A drvo veliko, puklo na sve strane... Ona sve moze. I prica.
Rijeci k'o rijeka, a tacke i tackice stavljam ja.
S neba gledam, al' nisam andjeo. I smijem se, sretna il' nesretna bila. Osmjeh kao sunce...
Bez i jednog oblacka.. Valovi tuge dodju i prdju, pa se pitam jel to ipak Nebo i Zemlja, il' More i Zemlja.. More zivota...
Kako se smijem, i kako sam vesela, pita me Ona, pitaju me oni...
Kako je to dobro pitanje. Kako...
Lijepo...radoznalost Ona uljeva i u druge.
I zivi, a da se nikad i sama ne upita, kako... Da se ne upita kako se sama nikad ne smije, ne veseli... Ona pati, a ja cutim. Briga me... Vise nema saosjecanja...
Savjete ne djelim nikome,.. Zivim zivot svoj.. I cekam da ona postane ja, i da prekine s ovim vec jednom..
Da shvati da se moze i smijati i plakati; da shvati da drugi to jos uvijek ne shvataju...
Da shvati da uvijek jedno skriva drugo...
Cekam i puno trazim.. Dva u jednom. Trebam biti zahvalna pa nije jedno u jednom..
Mrzim jednolicnost, kad je sve dvolicno... Hrabrost i osmijeh...[/b]

..u mojim ocima...


I nikad dosta...
Za svoj cheif, uvijek nadjem onu jednu gvozdenu, i pustim neku pjesmu u jukeboxu.. Al' obicno jedna vuce drugu, i trecu, i ja se predajem. Lahko se prepustim tom glasu, i vec se osjecam izgubljenom, kako lutam u nekom svijetu, vec negdje vidjenom, i uvijek istom. Posebnom.
I malo je reci da me uhvati strah u tom trenu. Sjaj tih svijeca, tih zvijezda, koje bljeste na nebu bacaju sjenu na moj grad, kad ostanem sama.
Samo jedna pjesma...
Lice mi se orosi kapljicama koje posipaju vece, carobno i tiho. I ja Zaplacem u kutku svoje sobe, toliko da umirim zelju u sebi, i pokazem da shvatam te rijeci, i dokazem da jos ne znam sta je zivot...

Nesto sasvim licno...:
Svirajte mi...
jesen stize, dunjo moja...
Tišina onog jednog...
02. devetog
Posjete njemu,..a bice ih jos:
Srajevo I, II
Teme, jos uvijek na snazi:
Casni sude I, II
Moj drugi dom:
Blog
Dva svijeta:
Ona i ja


BROJAČ POSJETA
55170

Powered by Blogger.ba