..u mojim ocima...

...moj je zivot igra bez granica, umorna prica, trganje stranica na kojim nista ne pise... moj je zivot vjecito padanje, kad zbrojim poraze nista ne ostane,...samo jos vucem navike, i sve na tome ostane...


07.08.2005.

Blog...

[b]Posljedne vrijeme je tako cudno. Njena glava je puna. A sve same gluposti. I zabole nju te njene misli. Zaboli je ozbiljnost zivota koju
nosi svaki novi dan.
Dan za danom. Godina za godinom. A sve osjeti ona.
Ako je do sad sve i bilo isto, onda se bas sad sve mijenja. Napokon. Odraslo je sve, valjda je i njoj vrijeme doslo. Prije je to tako zarko zeljela, a sad... Strah postoji.
U zivotu je uvijek isla s rizikom, i nikad nije razmisljala o tome. Al' ipak, promjena je najveci rizik. I to bas ova promjena, na koju uticat' ne moze. Ne zeli...
I ako vec treba doci, onda nek' bude sto drasticnija. Sve ide iz krajnosti u krajnost, pa tako i njena zelja.
Zeli... I jedva ceka.
I to je jede, al' suti. I suti. Uvijek i iznova.
...
I onda dodje 'vamo... i vama kaze to... Malo cudno. Bas cudno, jer ona bas uvijek suti. Veseli se na glas, smije se na sav avaz, a pati u sebi.. i najmanju sitnicu cuva. Al' ipak vam rece za sebe. Upozna vas sa sobom, sapnu vam na uho i svoj strah. I sve svoje.
Teska je za osvojit', njezna i slabasna, i tvrda. Al' blog je "procita",
i ucini svojom. Sva prvobitna zabava, i ubijanje dosade utece u ozbiljan zivotni tok, njen, a zelja za necim novim posta navika.
Eh, navika, zla muka... Ovisnik je teska osoba, narocito za sebe... samo sto se i ta tezina gubi u slatkom okusu ovisnosti...
Osjeti i promjene u svom uobicajenom ritualu, svakodnevnom. U blogu nadje sve sto nije mogla do tada oko sebe.
Pronadje sebe. Misli i rijeci sto leze negdje duboko, duboko. I bi joj lakse.
...doci na svoje mjestu, u svoj kutak i slusati samo sebe, gledati ispisane rijeci, i vidjeti vas. Procitati glas podrske i kritike. I svega korisnog i lijepog.
Biti i sama i s vama, zajedno.
Razlicitost fino izgleda.
Zivot i blog.
Nespojivo, al' oboje lijepo.
Prvo uvijek istinito i jasno, a drugo ponekad istinito, ponekad lazno, al' uvijek iskreno.
...
[i]Bi joj lijepo.
I sad je...
I bice dok traje....[/i][/b]

..u mojim ocima...


I nikad dosta...
Za svoj cheif, uvijek nadjem onu jednu gvozdenu, i pustim neku pjesmu u jukeboxu.. Al' obicno jedna vuce drugu, i trecu, i ja se predajem. Lahko se prepustim tom glasu, i vec se osjecam izgubljenom, kako lutam u nekom svijetu, vec negdje vidjenom, i uvijek istom. Posebnom.
I malo je reci da me uhvati strah u tom trenu. Sjaj tih svijeca, tih zvijezda, koje bljeste na nebu bacaju sjenu na moj grad, kad ostanem sama.
Samo jedna pjesma...
Lice mi se orosi kapljicama koje posipaju vece, carobno i tiho. I ja Zaplacem u kutku svoje sobe, toliko da umirim zelju u sebi, i pokazem da shvatam te rijeci, i dokazem da jos ne znam sta je zivot...

Nesto sasvim licno...:
Svirajte mi...
jesen stize, dunjo moja...
Tišina onog jednog...
02. devetog
Posjete njemu,..a bice ih jos:
Srajevo I, II
Teme, jos uvijek na snazi:
Casni sude I, II
Moj drugi dom:
Blog
Dva svijeta:
Ona i ja


BROJAČ POSJETA
55168

Powered by Blogger.ba