24.11.

prolazi novembar, meni najdrazi mjesec, bez i jedne lijepe rijeci,

bez i jednog lijepog osjecaja…napisanog, dozivljenog…

dodje i 24. dan… moj dan…

Nekad sam mu se radovala, nekad mi je to bilo zanimljivo… Sad me cini tuznom… osjecam da godine lete, i svake naredne pomislim da cu odrasti, da ce se u meni puno toga promijeniti…

I tako svaki put, ne primjecujuci da se mijenjam…al ne i odrastam…

Veceras nisam sama… Oni su dosli da mi prave drustvo, da ne budem sama ‘ na taj dan, u drugom gradu'… tu su i…smetaju mi… sad, kad trebam da se prisjetim proslog rodjendana, i prosle godine…da se prisjetim svega sto je nekad bilo moje….

..Da pustim glas kroz tisinu…

…ne volim ovaj dan… i oni to znaju… Zato me pitaju sta da mi kupe, koja je moja zelja… A ja se zamislim, nemam zelje…ili, imam, al to se ne moze kupiti.

Sreca se ne kupuje…osmijeh se ne moze dobiti… lijepi osjecaj se ne moze pokloniti…

Ostaje mi samo On veceras,…da ga zamolim za tu srecu… il da ga zamolim za neki drugi svijet, gdje idu oni poput mene…

…a vani je hladno, i sve je sivo…

kao i svake godine…

mawaa
sloven sam, belac, slobodni strelac,...za svaki slucaj, jos uvek samo svoja...

16 komentara

Komentariši