..u mojim ocima...

...moj je zivot igra bez granica, umorna prica, trganje stranica na kojim nista ne pise... moj je zivot vjecito padanje, kad zbrojim poraze nista ne ostane,...samo jos vucem navike, i sve na tome ostane...


24.07.2005.

Sarajevo I

[b]Nadjoh ga bas tamo gdje sam ga i posljednji put ostavila, i nije mi se
ucinilo: "fakat" je tamo,.. bez ikakvih promjena...
Velegrad. Pravi glavni grad ove nase malehne drzavice.
Sunce przi, ljudi se tope, iako to gore i nije takva vrucina,...
Od vjecne vatre do katedrale, od katedrale do bascarsije: put koji poznajem. A sve ostalo je tajanstvena kutijica.
Nepoznato, i tudje. A ja, kao pravi gost, sve mi interesantno
pod novom facom, pa gore-dole, po cijeli dan.
Gledam i gledam. Razmisljam.
Balaš me prati u stopu...
[i]...rekli su mi da je dosla iz provincije,
strpavsi u kofer snove i ambicije...[/i]
Ne, ja nisam provincijalka dragi moj.. Moj grad je gradic, a ovo
ovdje je gradina... Ali i dalje moje malo mjesto je najljepse,
Ljepotan na putu ka kraju nase karte. Dodjite, pa vidite.
Bicete moj gost. Promrmljah i nastavih dalje.
Suncanih naocala nemam. Kroz bezbojna stakla cakle se moje oci. Gledam u ljude, pogled ne skrivam. Toplo je, oni su topli. Ljubazni i nasmijani. Sarajlije vise nisu ono sto sam mislila. Iznenadjenje i pozitivan dojam.

Poznatih ljudi nema. Vidjeh jednom jednu sliku, i ostade mi u sjecanju.
Ustajem sa stolice i masem jjoj. Prepoznala sam je odmah, valjda
imam dobru moc zapazanja.
Djevojka, zena, uspjesna. Fax je iza nje, a stolica sefice vec je ceka. Samo da se vrati s puta. Jos jedna od mojih teta s kojom se rado upoznah. Draga i lijepa. Prijatna i nasmijana. Vremena i nije bilo pa joj jos jednom pruzih ruku...

Vidim bljesak u daljini. Ta Vjecna vatra bas je vjecna. Gori i simbolise.
Faca, meni potpuno nepoznata, al' istinita. Znam da je ona.
Docekala me zagrljajem. Osmijeh od uha do uha, sjaj u ocima. Ljepojka moja. I ne nosi djabe ovako fino ime:)
Meni jako drag stil, koji sam i sama nekad pokusavala furat, prepoznah na njoj. I bas fino: sve u granicama normale.
Pravo upoznavanje: tamo, vamo, tuc muc, i uvijek te isto ceka, tako valjda i treba: Nepoznati ljudi zajedno na kafi. Atmosfera opustena, smijeh i veselje. Draga osoba. Smijem reci opasna? Smijem, jer i sama dobih isti kompliment...
Pomalo tajanstveno lice svog bloga. Djevojka, zena. Stara za prijateljicu, mlada za tetu. Najbolje odgovara za sestru. A mame nam dadose i ista imena, ma ima tu nesto :)
Mahnem joj i okrenem se. Posjeticu ja ponovo "tvoj" grad, moja sekice...
I na kraju, preskocivsi jos sadrzaja (o tom neki drugi put), dodjoh i do tog "mjesta". Poznat glas iz zvucnika, poznat lik. Noge mi klecaju, i odjednom uplasi me sjaj mislion sveca kad se nebom popali,.. upitah se.. [i]pa gde je tome kraj,
za kog' su tako dubok zdenac kopali?[/i]
Uvijek ja i moja pitanja.
..zasto se sve to desava...
Zatvaram oci, jer ne zelim gledati..
Snazan koncert za emotivno slabe osobe...[/b]

24.07.2005.

Moj grad: jedan i jedini



[b][i]Mostaru moj, ti si meni sve
rodni grade moj ja te volim,
volim najvise,
Mostaru moj, ti si meni sve
i kada sija sunce
i kada padaju kise jesenje... [/i][/b]
...

Na svoj grad uvijek sam ponosna... al' veceras,
kad sam vidila kako najljepsi most na svijetu gori pod
vatrometom, i kako nebo bljesti u punom sjaju...
srce mi jos vece.
Lijepo je vidjet' da se i mi mozemo potrudit' i nesto
organizovat', pokazati svoju bolju stranu svima,
ovdje i u svijetu, i pruzit' dobru zabavu.
A to je veceras zaista i bilo....

..u mojim ocima...


I nikad dosta...
Za svoj cheif, uvijek nadjem onu jednu gvozdenu, i pustim neku pjesmu u jukeboxu.. Al' obicno jedna vuce drugu, i trecu, i ja se predajem. Lahko se prepustim tom glasu, i vec se osjecam izgubljenom, kako lutam u nekom svijetu, vec negdje vidjenom, i uvijek istom. Posebnom.
I malo je reci da me uhvati strah u tom trenu. Sjaj tih svijeca, tih zvijezda, koje bljeste na nebu bacaju sjenu na moj grad, kad ostanem sama.
Samo jedna pjesma...
Lice mi se orosi kapljicama koje posipaju vece, carobno i tiho. I ja Zaplacem u kutku svoje sobe, toliko da umirim zelju u sebi, i pokazem da shvatam te rijeci, i dokazem da jos ne znam sta je zivot...

Nesto sasvim licno...:
Svirajte mi...
jesen stize, dunjo moja...
Tišina onog jednog...
02. devetog
Posjete njemu,..a bice ih jos:
Srajevo I, II
Teme, jos uvijek na snazi:
Casni sude I, II
Moj drugi dom:
Blog
Dva svijeta:
Ona i ja


BROJAČ POSJETA
55170

Powered by Blogger.ba